Operacija Kile / Hernia
Kila (lat. hernia) je patološko stanje u kojem dolazi do protruzije organa ili tkiva kroz oslabljeni deo trbušnog zida. Najčešće se javlja u predelu prepona (ingvinalna ili preponska kila), pupka (umbilikalna kila) ili na mestu prethodnih hirurških rezova (postoperativna kila).
Operacija kile se sprovodi kada stanje počne da izaziva simptome koji ometaju svakodnevno funkcionisanje ili kada postoji rizik od ozbiljnih komplikacija. Najčešći razlog za hiruršku intervenciju je bol, koji se pogoršava tokom fizičke aktivnosti ili podizanjem tereta. Pored toga, povećanje veličine kile, osećaj pritiska, otežano kretanje ili estetski razlozi mogu biti indikacije za operaciju.
Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, oko 20 miliona operacija kile obavi se svake godine širom sveta, što čini ovu proceduru jednom od najčešće izvođenih u oblasti hirurgije. Takođe, studije pokazuju da se kod muškaraca ingvinalna kila javlja 8 puta češće nego kod žena, dok je postoperativna kila češća kod osoba sa prethodnim abdominalnim operacijama. Samim tim, podaci govore da čak 75% svih kila predstavljaju ingvinalne (preponske) kile, dok su ostale femoralne, umbilikalne ili postoperativne.
Zašto dolazi do pojave kile: uzroci nastanka kile?
Kila nastaje kao posledica kombinacije povećanog intraabdominalnog pritiska i slabosti trbušnog zida. Slabost trbušnog zida može biti urođena ili stečena. Urođeni faktori uključuju nepravilno zatvaranje tkiva tokom razvoja fetusa, što se često viđa kod umbilikalnih kila kod dece. Kod odraslih, slabost može nastati usled starenja, gde dolazi do smanjenja elastičnosti i jačine mišića i vezivnog tkiva.
Dodatni faktori rizika uključuju i povećan intraabdominalni pritisak usled teškog fizičkog rada, gojaznosti, trudnoće, problema sa hroničnim kašljem, konstipacijom ili postojanje genetskih predispozicija. U takvim situacijama, abdominalni napor povećava pritisak unutar abdomena što doprinosi razvoju kile. Uz to, kod postoperativnih kila, ožiljno tkivo na mestu prethodnih operacija može oslabiti i predisponirati na nastanak protruzije.
Indikacije za operaciju kile
Najčešća indikacija za operaciju je prisustvo simptoma koji ometaju svakodnevni život pacijenta. To podrazumeva pojavu boli i nelagodnosti u predelu kile, naročito prilikom fizičkog napora, dugog stajanja ili kašljanja, što je često prvi znak da je operacija potrebna. Takođe, treba obratiti pažnju i na veličinu kile jer kila koja se progresivno povećava ukazuje na slabljenje trbušnog zida i povećan rizik od komplikacija. Pored toga, postojanje osećaja pritiska, otežanog kretanja ili smetnji u varenju mogu se označiti kao indikacije za operaciju kile.
Hitne indikacije za operaciju
U specifičnim situacijama, smatra se da je hitna operacija kile neophodna:
1. Uklještenje kile (inkarceracija) podrazumeva stanje kada sadržaj kile, poput creva ili masnog tkiva, postane zarobljen u otvoru trbušnog zida. U takvim slučajevima dolazi do poremećaja cirkulacije. Ovo stanje može izazvati ishemiju i nekrozu tkiva, što zahteva hitnu hiruršku intervenciju kako bi se izbegle po život opasne komplikacije.
2. Strangulacija kile predstavlja teži oblik oblik uklještenja kile. Ovaj oblik uklještenja je praćen potpunim prekidom dotoka krvi što rezultira pojavom jake i iznenadne boli, crvenila i promene boje kože iznad kile. Prateći simptomi su mučnina, povraćanje i opstrukcija creva. Ovo stanje zahteva hitnu operaciju u roku od nekoliko sati.
Posebna stanja koja zahtevaju hirurške intervencije
Operacija može biti preporučena čak i kod asimptomatskih kila, posebno kod osoba sa povećanim rizikom od komplikacija. Profilaktička intervencija često se savetuje kod mlađih pacijenata ili osoba čiji način života uključuje naporne fizičke aktivnosti, jer se očekuje da će se kila pogoršati tokom vremena.
Takođe, kod pacijenata koji koriste steznike ili izbegavaju naprezanje, ali i dalje osećaju simptome, operacija je vrlo često sledeći korak. Ovo je posebno važno za postoperativne kile, gde konzervativni pristup retko daje zadovoljavajuće rezultate.
Vrste operacija
U praksi, postoje dve glavne metode operacije kile. To su:
• Otvorena hernioplastika koja podrazumeva pravljenje reza na mestu kile, vraćanje protrudiranih organa u trbušnu šupljinu i učvršćivanje oslabljenog trbušnog zida. Često se koristi sintetička mrežica kako bi se sprečilo ponovno nastajanje kile. Ova metoda je pouzdana, ali zahteva duži oporavak.
• Laparoskopska hernioplastika je minimalno invazivna tehnika u kojoj se mala kamera i specijalni instrumenti uvode kroz male rezove u trbušnom zidu. Laparoskopska metoda omogućava brži oporavak, manje bola i manji rizik od infekcije.
Kako izgleda operacija
Priprema za operaciju preponske kile uključuje niz koraka kako bi se minimizirali rizici od komplikacija nakon zahvata. Ovo podrazumeva sveobuhvatnu procenu zdravstvenog stanja pacijenta, uključujući laboratorijske analize, testove funkcije jetre i bubrega, EKG, kao i dodatne analize u slučaju prisustva drugih zdravstvenih problema. Ako ultrazvučni pregled nije ranije obavljen, on se smatra obaveznim delom preoperativne pripreme.
Operacija kile počinje primenom anestezije (lokalne, regionalne ili opšte, u zavisnosti od slučaja). Nakon povratka organa na odgovarajuće mesto, hirurg učvršćuje trbušni zid prirodnim šavovima ili mrežicom. Ukupno trajanje operacije je obično 30 do 90 minuta, a pacijent se, u zavisnosti od tehnike, otpušta kući istog dana ili nakon jednog do dva dana hospitalizacije.
Postoperativna nega i oporavak
Oporavak varira u zavisnosti od vrste operacije. Kod laparoskopske tehnike, pacijent se često vraća normalnim aktivnostima za 1 do 2 nedelje, dok otvorena operacija zahteva duži oporavak, obično 4 do 6 nedelja. Tokom oporavka važno je izbegavati teže fizičke aktivnosti i pratiti uputstva lekara kako bi se smanjio rizik od recidiva.